Izvršni sažetak
TOTOX 26 u dodacima prehrani s omega-3 masnim kiselinama: podrijetlo granice, kinetika oksidacije, uvjeti skladištenja, toksikologija i klinički podaci
TOTOX (ponekad pisan kao ToTox) indeks je oksidativne kvalitete ulja bogatih omega-3 masnim kiselinama, izračunat kao (ili ), pri čemu PV primarno odražava perokside/hidroperokside (primarne produkte), dok AV/p-AV odražava sekundarne produkte oksidacije (uglavnom aldehide). Namijenjen je kao sintetska mjera "ukupne" oksidacije[1–3].
Broj "26" primarno funkcionira kao granica/specifikacija kvalitete u industrijskim standardima i monografijama (GOED, Codex CXS 329-2017, USP), a ne kao toksikološki izveden prag sigurnosti; izričito se naglašava da ne postoje granice oksidacije ribljeg ulja utemeljene na sigurnosti[1, 4–6]. U praksi oksidacija može napredovati brzo u povoljnim uvjetima (kisik, svjetlost, temperatura), a "apsolutna" stabilnost u stvarnim uvjetima nije ostvariva – može se samo značajno usporiti kontrolom kisika, temperature, svjetlosti i antioksidansa[7–9].
Toksikološki i klinički podaci su nedosljedni i trenutno ne dopuštaju pripisivanje specifične razine TOTOX-a pri kojoj "omega-3 postaje proinflamatorna" u ljudi; istovremeno postoje mehaničke osnove za sumnju da produkti oksidacije mogu aktivirati upalne putove putem oksidativnog stresa i NF-κB-a, a dugotrajna izloženost produktima oksidacije u dozama dodataka prehrani ponekad se procjenjuje kao potencijalno nepovoljna[10, 11]. S druge strane, citirano kliničko ispitivanje (RCT) s uljima vrijednosti TOTOX pribl. 45 naspram 11 nije pokazalo značajne razlike u markerima lipidne peroksidacije, upale i oksidativnog stresa tijekom nekoliko tjedana[12].
Podrijetlo standarda TOTOX 26
Indeks TOTOX definiran je kao ponderirana suma vrijednosti PV i AV/p-AV, najčešće u obliku ili , što izravno proizlazi iz USP monografije i opisa metoda izvješćivanja o TOTOX-u u studijama kvalitete dodataka prehrani[1, 2, 13]. Pregledna literatura koja opisuje prakse mjerenja naglašava da je TOTOX mjera "ukupne oksidacije" koja se koristi kao pokazatelj užeglosti te se ponekad naziva "proizvoljnom" u smislu konstrukta koji kombinira dva testa u jedan broj[3].
U priloženim izvorima ova je granica čvrsto ukorijenjena u standarde kvalitete koji su nastali kao odgovor na nedostatak jedinstvenog standarda za brzo rastuće tržište ribljeg ulja. GOED (Globalna organizacija za EPA i DHA omega-3 masne kiseline) opisuje zahtjeve za članove za proizvodnju ulja bogatih omega-3 masnim kiselinama koja zadovoljavaju granice: PV < 5 meq O_2/kg, p-AV < 20 i TOTOX < 26[4]. Dodatno, povijesni materijali pokazuju da monografija (proizašla iz rada skupine pri Vijeću za odgovornu prehranu, prethodniku organizacije GOED) funkcionira kao "industrijska definicija kvalitete od 2002. godine", što objašnjava industrijsko podrijetlo ovih granica i njihovu svrhu normiranja[14].
Paralelno s tim, granica ToTox/TOTOX = 26 pojavljuje se u standardu Codex Alimentarius za riblja ulja (CXS 329-2017), u kojem se navodi da je parametar ToTox ("ukupna oksidacija ulja") uspostavljen kako bi se izbjegle situacije u kojima su primarni i sekundarni produkti oksidacije istovremeno prisutni u maksimalnim razinama, te navodi skup granica: PV ≤ 5, AV ≤ 20 i ToTox ≤ 26[5]. Slično tomu, USP monografija za "Riblje ulje koje sadrži omega-3 kiseline" izričito navodi: TOTOX "ne više od 26" te daje formulu[1].
Regulatorni i pregledni materijali istovremeno naglašavaju da su informacije o parametrima oksidacije ribljeg ulja za konzumaciju ograničene te je EFSA u svom mišljenju iz 2010. godine navela nedostatak podataka o razinama oksidacije (PV i anizidin) i povezanim toksikološkim učincima u ljudi[8, 15]. U tom smislu, vrijednost "26" prvenstveno je specifikacija za kontrolu kvalitete i procesa/svježine, a ne klinički izveden prag sigurnosti[6, 8].
Tablica u nastavku sažima najistaknutije granice i njihov kontekst iz citiranih izvora.
Koliko brzo se oksidacija povećava
Oksidacija omega-3 masnih kiselina složen je i multifaktorualan proces ovisan o čimbenicima kao što su sastav masnih kiselina, izloženost kisiku i svjetlosti, temperatura, udio antioksidansa te prisutnost vode i teških metala (kataliza)[8]. Uz to, opisana je kao ubrzana lančana reakcija u kojoj čak i male količine peroksida u izvornom ulju ili izloženost uvjetima oksidacije mogu "dramatično" utjecati na brzinu oksidacije n-3 PUFA[7].
Približno (prema pravilu palca), brzina kemijskih reakcija udvostručuje se s porastom temperature za 10 °C, što se navodi i za oksidaciju lipida[17, 18]. Ova heuristika ne zamjenjuje eksperimentalne podatke, ali objašnjava zašto transport i skladištenje pri višem temperaturama mogu značajno ubrzati porast vrijednosti PV/p-AV/TOTOX[17, 19].
Tvrdi kvantitativni podaci potječu iz eksperimenata ubrzane oksidacije koji su uspoređivali različite "uvjete oksidacije" i različita ulja. U uvjetima kontinuiranog propuhivanja kisikom (99,5% O_2) tijekom 30 dana pod standardnom fluorescentnom rasvjetom i na sobnoj temperaturi, PV se povećao za pribl. 7 meq O_2/kg nakon samo 1 dana, a dosegnuo je 126 meq O_2/kg nakon 30 dana (za ulje jetre hokia), uz iznimno visok TOTOX = 295,7 nakon 30 dana[20]. Kod "termalne oksidacije" na 50 °C u mraku (bez zračenja), ali u kontaktu sa zrakom, nakon 30 dana PV je iznosio 36,3 ± 1,6 meq O_2/kg (hoki) i 43,2 ± 2,7 meq O_2/kg (inćun), dok je TOTOX za hoki iznosio 117,4 (značajno niže nego u uvjetima s O_2 i svjetlošću)[20].
U istim je eksperimentima zabilježeno smanjenje "vremena indukcije" (vremena potrebnog da se svlada otpornost na oksidaciju) s napredovanjem oksidacije: za ulje hokia iznosilo je pribl. 3 sata na početku, a nakon 30 dana palo je na < 1 sat, što pokazuje da oksidacija ima tendenciju samoubrzanja kako se "pufer" antioksidansa troši, a produkti reakcije nakupljaju[21].
Kod dodataka prehrani važni su i oblik proizvoda te interakcija s ponašanjem potrošača. U studiji koja je uspoređivala kapsule, oblike za žvakanje i sirupe (skladištene na sobnoj temperaturi i u mraku), maksimalne vrijednosti na kraju razdoblja skladištenja bile su značajno više kod sirupa (PV do 44,6 meq/kg ulja; TOTOX do 96,94) nego kod kapsula (PV do 7,62; TOTOX do 30,44), dok su oblici za žvakanje imali srednje vrijednosti (PV do 26,14; TOTOX do 65,76)[20]. Bez obzira na to, pregledni radovi naglašavaju da često otvaranje bočice, veća površina kontakta ulja sa zrakom i neprikladni uvjeti (sobna temperatura, svjetlost) ubrzavaju porast vrijednosti PV i p-AV, a time i TOTOX-a[19].
Kao dopuna ovome služe podaci o "životnom vijeku proizvoda": u promatranju pet proizvoda kojima je rok valjanosti istjecao za manje od godinu dana, ponovno testiranima godinu dana kasnije, udio EPA-e i DHA-e nije se značajno promijenio, ali su se vrijednosti PV, p-AV i TOTOX povećale, pri čemu su se PV i TOTOX približili granicama od 5 meq O_2/kg i 26[9]. To podupire zaključak da se, čak i uz stabilan udio EPA/DHA, oksidativna kvaliteta može pogoršati tijekom skladištenja[9].
Na razini tržišta, studije kvalitete dodataka prehrani izvijestile su da značajan dio proizvoda premašuje granice organizacije GOED: 38% premašilo je granicu PV = 5 meq O_2/kg, a među nezaslađenim dodacima prehrani 33% premašilo je granicu TOTOX = 26[22]. Istovremeno, drugo tržišno istraživanje (za drugi skup granica) izvijestilo je da je 96% proizvoda bilo unutar manje restriktivne granice TOTOX = 50, što pokazuje da postoci "neusklađenosti" uvelike ovisno o usvojenoj specifikaciji[23].
Što bi se moralo dogoditi da se TOTOX ne poveća
U praksi se "zaustavljanje" porasta TOTOX-a (bez nakupljanja oksidacije) u stvarnim uvjetima smatra nemogućim za apsolutno postizanje; međutim, proces se može značajno usporiti smanjenjem izloženosti čimbenicima koji pokreću i održavaju oksidaciju[9]. Budući da brzina i opseg oksidacije ovise o kisiku, svjetlosti, temperaturi, antioksidansima te vodi i teškim metalima, učinkovita strategija zahtijeva djelovanje na nekoliko "poluga" istovremeno[8, 24].
Prvo, ključno je minimizirati pristup kisiku. Tehnološke preporuke sugeriraju skladištenje ulja "bez zraka" i ispunjavanje slobodnog prostora u spremniku/kapsuli dušikom ili argonom, čime se smanjuje pristup O_2 lipidnoj fazi[17]. U analitičkim protokolima koji minimiziraju daljnju oksidaciju metode su uključivale skladištenje pod "jastučićem od N_2" i brzu analizu (unutar 30 minuta od ekstrakcije), što ukazuje na to da čak i kratka izloženost kisiku može utjecati na rezultate i stvarne promjene[7].
Drugo, ograničavanje svjetlosti i snižavanje temperature imaju mjerljivu važnost. Preporučuje se skladištenje dodataka prehrani s omega-3 masnim kiselinama na hladnom i tamnom mjestu, a tekuća ulja po mogućnosti u hladnjaku, što je u skladu s pravilom ubrzanja reakcije s porastom temperature i ulogom svjetlosti kao čimbenika koji pokreće oksidaciju[17, 19]. Također se ističe da staklena i plastična ambalaža blokiraju UV zračenje, dok drugi materijali mogu povećati zaštitu od zračenja[17].
Treće, antioksidansi najbolje djeluju ako se dodaju prije nego što oksidacija započne i prije nego što se formiraju peroksilni radikali; međutim, dodavanje antioksidansa već oksidiranim uljima nudi ograničene koristi jednom kada je lančana reakcija već u tijeku[17]. Tokoferoli se spominju kao najvažniji antioksidansi, a koriste se i ekstrakti (npr. ružmarina), askorbati i limunska kiselina; potonja može kelirati ione metala koji kataliziraju oksidaciju i učinkovito odgoditi pogoršanje oksidativne kvalitete[17].
Četvrto, dozirni oblik važan je za kontakt ulja s kisikom i svjetlošću. Pregledni radovi naglašavaju da želatinske kapsule, zahvaljujući hermetičkom "zatvaranju" ulja, ograničavaju izravan kontakt lipida s atmosferskim kisikom i smanjuju izloženost svjetlosti, a mnoga istraživanja bilježe niže vrijednosti PV/p-AV/TOTOX u kapsuliranim proizvodima nego u tekućim oblicima – posebno nakon duljeg skladištenja[19]. S druge strane, čak i u kontroliranim uvjetima "mrak + sobna temperatura", sirupi su pokazali najviše vrijednosti PV-a i TOTOX-a na kraju skladištenja, što pokazuje da ambalaža i uporaba (otvaranje, slobodan prostor u spremniku, vrijeme) značajno utječu na putanju oksidacije[20].
Toksikologija produkata oksidacije
Oksidacija ulja bogatih omega-3 masnim kiselinama dovodi do stvaranja smjese primarnih i sekundarnih produkata. Citirani izvori opisuju da se s napredovanjem oksidacije količina neoksidiranih masnih kiselina smanjuje te se pojavljuje složena smjesa sekundarnih produkata (uključujući aldehide i ketone) i peroksida ("tekućih peroksida")[24]. Također se naglašava da se primarni hidroperoksidi mogu raspasti u sekundarne produkte, uključujući visoko reaktivne i citotoksične 4-hidroksi-2-alkenale, dok se lipidni peroksidi mogu razgraditi u aldehide kao što su 4-hidroksiheksenal (HHE) i malondialdehid (MDA)[10, 25].
Toksikološki gledano, α,β-nezasićeni aldehidi (npr. HNE/HOE) i drugi niskomolekularni aldehidi posebno su važni, budući da je u preglednom radu naznačeno da su HNE i HOE među najtoksičnijim, a HHE među najmanje toksičnim spojevima u ovoj klasi[15]. Za HNE navedeni su pragovi genotoksičnosti > 0,1 μM i djelomična inhibicija sinteze DNK i proteina u rasponu od 1–20 μM, dok su za akrolein navedeni LD50 protiv stanica sisavaca = 20 μM i značajno smanjenje sposobnosti stvaranja kolonija pri pribl. 1 μM[15]. Ove vrijednosti ilustriraju da odabrani produkti oksidacije mogu biti biološki aktivni pri niskim koncentracijama u staničnim modelima, iako se ne prenose automatski na prehrambene doze i stvarnu izloženost[15].
Životinjski modeli sugeriraju da unosi oksidiranih PUFA mogu potaknuti nuspojave, uključujući inhibiciju rasta, iritaciju crijeva, povećanje jetre i bubrega, hemolitičku anemiju, smanjenje vitamina E, povećanje lipidnih peroksida, upalne promjene u jetri i kardiomiopatiju[17]. Istodobno, toksikološki pregledi istaknuli su da "ukupni nedostatak grubih patoloških učinaka" nakon konzumacije visoko ili blago oksidiranih ulja može biti posljedica ograničene apsorpcije di- i polimera te detoksikacije peroksida enzimima ovisnima o glutationu, dok se aldehidi niske molekularne mase lakše apsorbiraju i mogu uzrokovati patološke učinke u životinjskim modelima, iako je "malo vjerojatno da ljudi unose količine slične" dozama koje uzrokuju takve učinke u studijama na životinjama[15].
Na razini regulatorne procjene i procjene rizika za ljude, EFSA (2010.) izričito je navela nedostatak informacija o razinama oksidacije ribljeg ulja mjerenima pomoću PV-a i anizidina te o povezanim toksikološkim učincima na ljude[8]. U tom se kontekstu citira i zaključak da "jako oksidirana ulja dana peroralno nisu akutno toksična za ljude" (Esterbauer 1993.), što je u skladu s općom slikom: nedostatkom valjanih podataka za određivanje praga sigurnosti na temelju TOTOX-a, dok postoje biološki reaktivni produkti oksidacije i potencijalni dugoročni učinci[8, 15].
Je li oksidirana omega-3 proinflamatorna ili ima druga nepovoljna svojstva
Mehanistički gledano, produkti oksidacije lipida mogu potaknuti upalu putem oksidativnog stresa, koji aktivira NF-κB put i povećava proizvodnju proinflamatornih citokina, a peroksidacija membrane može promijeniti fluidnost membrane, transport i stantersku signalizaciju, što se često opisuje kao značajan patogeni mehanizam[17, 26]. Sukladno tome, u životinjskim modelima unos oksidiranih PUFA bio je povezan s upalnim promjenama u jetri, povećanjem lipidnih peroksida i nizom drugih patoloških promjena[17].
Istodobno je procjena "proinflamatornih" svojstava oksidiranih omega-3 masnih kiselina izravno na temelju kliničkih studija ograničena. S jedne strane, pregledi citiraju hipotezu da povećanje razina oksidacije može ograničiti učinak snižavanja triglicerida i kolesterola n-3 proizvoda te da dugotrajna izloženost oksidiranim lipidima može povećati upalu ili čak rizik od raka, kao i da pri dozama pronađenim u dodacima prehrani dugotrajna izloženost produktima oksidacije "vjerojatno ima štetne učinke na upalu, oksidativni stres i metabolizam lipida"[11, 13]. S druge strane, citirani podaci uključuju zapažanja da je oksidirani EPA u modelu kulture tkiva inhibirao upalni NF-κB put, a oksidirani metaboliti ribljeg ulja i endogeni peroksidi (uključujući derivate EPA) mogu ispoljiti korisne učinke in vivo, kao što je inhibicija NF-κB u makrofagima i smanjenje MCP-1[10, 12].
Posljedično, na temelju priloženih citata nije moguće pouzdano naznačiti jedinstvenu "TOTOX razinu iz koje omega-3 postaje proinflamatorna" u ljudi, budući da: (1) pregledi ukazuju na nedostatak kliničkih podataka i procjene opasnosti za konzumaciju oksidiranih lipida, i (2) mnoga klinička ispitivanja uopće ne prijavljuju oksidativni status ulja korištenog u studiji[10, 13]. Najkonkretniji klinički podaci koji izravno uspoređuju različite TOTOX razine (npr. 45 naspram 11) nisu pokazali značajne promjene u markerima peroksidacije, upale i oksidativnog stresa u kratkoročnom razdoblju (3–7 tjedana), što u najboljem slučaju sugerira da se pri takvim razinama i vremenima izloženosti proinflamatornost ne može lako utvrditi standardnim markerima u zdravih pojedinaca[12].
Kliničke studije na ljudima
Važno ograničenje ponovljeno je u priloženim materijalima: "do danas" kliničke studije na ljudima često nisu prijavljivale oksidativni status ulja korištenog u ispitivanjima, što narušava mogućnost povezivanja rezultata učinkovitosti s oksidativnom kvalitetom pripravka[10]. Stoga su za vaša pitanja najkorisnije one studije koje izvješćuju o PV/AV/TOTOX vrijednostima za interventno ulje[12, 27].
Studije s prijavljenim parametrima oksidacije
U randomiziranoj, dvostruko slijepoj studiji u trajanju od 7 tjedana, sudionici su raspoređeni u tri skupine: riblje ulje "visoke kvalitete" (n=17), "oksidirano" riblje ulje (n=18) i kapsule visokooksidnog suncokretovog ulja (HOSO) (n=19)[27]. Svaka je skupina uzimala 16 kapsula dnevno koje su sadržavale ukupno 8 g/dan dotičnog ulja, a "vrijednosti ukupne oksidacije (2PV + AV)" iznosile su 11 (HOSO), 45 (oksidirano riblje ulje) i 11 (visokokvalitetno riblje ulje)[27]. Autori se također pozivaju na ranije rezultate u kojima je "oksidirano riblje ulje" karakterizirano sa PV=18 i AV=9, a "visokokvalitetno riblje ulje" sa PV=4 i AV=3, te u toj ranijoj analizi konzumacija oksidiranog ribljeg ulja nije utjecala na markere oksidativnog stresa, upale, lipidne peroksidacije ili razine oksidiranog LDL-a nakon 7 tjedana u usporedbi s kontrolnim i visokokvalitetnim uljem[27].
Odvojeno se citira "poznato" randomizirano kontrolirano ispitivanje u kojem su 83 osobe bile randomizirane da konzumiraju 8 g/dan neobogaćenog oksidiranog ribljeg ulja (TOTOX = 45), neoksidiranog ulja (TOTOX = 11) i visokooksidnog suncokretovog ulja (TOTOX = 11) tijekom 3–7 tjedana, pri čemu nisu pronađene značajne promjene u markerima lipidne peroksidacije, sistemske upale ili oksidativnog stresa[12]. Ova je studija ključna jer izravno povezuje TOTOX vrijednost s usporedbom bioloških učinaka (iako još uvijek u kratkom vremenskom horizontu)[12].
Dodatno je navedeno kliničko ispitivanje koje je uključivalo zdrave pojedinice u dobi od 18 do 50 godina, u kojemu je izloženost oksidiranom ribljem ulju, visokokvalitetnom ulju ili visokooksidnom ulju bila povezana sa značajnim, štetnim učincima u podfrakcijama lipoproteina nakon 7 tjedana (u usporedbi s konzumacijom visokokvalitetnog ulja), što ukazuje na potencijalne štetne metaboličke učinke kod određenih ishoda, čak i ako se upalni markeri nedvosmisleno ne mijenjaju[12].
Pitanje o studiji iz 1993. godine
Priloženi citati ne sadrže izravan opis "studije na ljudima iz 1993. godine" autora Wandera i Dua (niti definiciju "svježeg" naspram "oksidiranog" ulja u tom specifičnom protokolu, niti PV/AV/TOTOX parametre za ta ulja), stoga nije moguće pouzdano odgovoriti na dijelove pitanja o toj studiji na temelju ovog materijala bez rizika od izmišljanja podataka[10]. U dostupnim ulomcima iz 1993. godine, međutim, Esterbauer (1993.) se pojavljuje kao pregled / toksikološki zaključak da jako oksidirana ulja dana peroralno nisu akutno toksična za ljude, što se odnosi na akutnu sigurnost, a ne na specifikaciju kvalitete TOTOX=26 ili definiciju "svježeg/oksidiranog" ulja u interventnoj studiji Wandera i Dua[15].
Ako je cilj rekonstruirati parametre "svježeg naspram oksidiranog" iz određene studije iz 1993. godine, najbliže alternative u priloženim podacima jesu randomizirana kontrolirana ispitivanja koja ulja definiraju parametrima kao "visokokvalitetna" naspram "oksidiranih" prema PV/AV ili TOTOX-u (npr. PV=4 i AV=3 naspram PV=18 i AV=9; te TOTOX=11 naspram 45), budući da su operativne definicije ondje izričite[12, 27].
Zaključci i implikacije
Prvo, TOTOX = 26 treba prvenstveno shvatiti kao specifikaciju kvalitete (industrijsku i monografsku), temeljenu na kombinaciji PV-a i AV/p-AV-a, a ne kao klinički izveden prag sigurnosti; to je u skladu kako s prisutnošću ovog ograničenja u GOED-u, Codexu i USP-u, tako i s izjavom da nikakve granice oksidacije nisu utvrđene "na temelju sigurnosti", te s mišljenjem EFSA-e o nedostatku podataka koji povezuju razine oksidacije s ljudskom toksikologijom[1, 4–6, 8].
Drugo, oksidacija se može brzo nakupljati u povoljnim uvjetima (kisik, svjetlost, toplina), što pokazuju podaci o ubrzanoj oksidaciji (npr. PV ~+7 meq O_2/kg nakon 1 dana i PV=126 nakon 30 dana uz propuhivanje s O_2 i svjetlost) te zapažanja da u stvarnom životnom ciklusu proizvoda PV/p-AV/TOTOX mogu rasti čak i uz nepromijenjen sadržaj EPA/DHA[9, 20]
Treće, "sprječavanje rasta" u praksi znači agresivno usporavanje: ograničavanje kisika (punjenje s N_2/argonom), smanjenje svjetlosti, snižavanje temperature, pravilan odabir i pravodobno dodavanje antioksidansa (prije nego što oksidacija započne) te preferiranje oblika koji ograničavaju kontakt sa zrakom (kapsule), uz priznanje da apsolutna stabilnost u uvjetima stvarnog života nije ostvariva[9, 17, 19]
Četvrto, toksikologija produkata oksidacije ukazuje na postojanje reaktivnih aldehida s mjerljivom citotoksičnošću/genotoksičnošću u stanterskim modelima, ali istodobno postoji nedostatak valjanih podataka za određivanje kliničkog "praga" u jedinicama PV/AV/TOTOX, a EFSA izričito ukazuje na prazninu u dokazima u vezi s povezanim učincima na ljude[8, 15]
Peto, klinički podaci o proinflamatornosti i ukupnoj štetnosti oksidiranih omega-3 masnih kiselina su podijeljeni: mehanizmi (NF-κB) i podaci na životinjama upućuju na potencijalne štetne učinke, ali randomizirano kontrolirano ispitivanje s TOTOX-om 45 naspram 11 nije pokazalo kratkoročne razlike u upalnim markerima, a literatura također ukazuje na kontekstualne, ponekad "protuupalne" učinke odabranih oksidiranih metabolita EPA u eksperimentalnim modelima[10, 12, 17].
Ako je potrebno, mogu pripremiti zaseban prilog s "kontrolnim popisom" za proizvođače / osiguranje kvalitete (kritične točke procesa, pakiranja i logistike) temeljen isključivo na gore navedenim preporukama (N2/argon, svjetlost, temperatura, antioksidansi, kapsule naspram tekućeg oblika) i na tipičnim AOCS analitičkim metodama za PV i p-AV, kako bi se ovi nalazi pretvorili u praktičnu kontrolu kvalitete[2, 17, 19].
